RAJČICA
RAJČICA
Latinski naziv: Solanum lycopersicum l. (lycopersicum esculentum l.)
Porodica: Solanaceae - pomoćnice
Narodna imena: Paradajz, crveni patliđan, pomidor, paradižnik, tomat, rajsko jabolko...
Strana imena: Tomate, la tomate, lowe apple, pomodoro.
Opis:
Rajčica je jednogodišnja biljka.
Stabljika: ovisno o tipu naraste od pola metra do 2,5 metra. Po površini je dlakava, žljezdasta i dosta razgranjena.
Sjeme: je ovalno, okruglog oblika, spljošteno, 2-3 mm dugačko, žuto smeđe boje i obraslo sitnim dlačicama.
Listovi: poredani naizmjenično i nalaze se na dugim peteljkama. Plojke su nepravilno isperane.
Cvijet: pravilne su građe, dvospolni i nalaze se na dugim stapkama. Skupljeni su grozdaste cvatove koji izbijaju iz pazuha listova. Čašku cvijeta čini pet zelenih lancelastih dlakavih lapova, a vjenčić pet međusobno sraslih ( u donjem dijelu) latica svijetlo žute boje. Plodnica je nadrasla sa puno sjemenih zametaka, završava tučkom zelenkasto žute boje.
Korijen: njegov sustav je dobro razvijen i duboko prodire u tlo.
Plod: je sočna mesnata boba različitog oblika i veličine, najčešće crvene boje.
Kemijski – farmakopejski sastav:
Rajčica ima nisku energetsku vrijednost (93 kj ili 2 kcal /100 grama. Energetska vrijednost mu je 12 puta manja od kruha, 1,2 kg rajčice ima istu vrijednost kao 100 grama kruha. U rajčici ima mnogo ugljikohidrata, uglavnom glukozu, fruktozu i saharozu.
Bjelančevina ima malo, a masti 0,2%. biljnih vlakana ima tek nešto malo više. U 100 grama rajčice ima oko 580 miligrama raznih minerala, od čega najviše kalija, zatim fosfora, magnezija, kalcija te u manjim količinama mangana, bakra, sumpora, kobalta, bora, radija i drugih mikroelemenata.
Od vitamina u rajčici ima najviše karotena (provitamin A), i vitamina C, njihova količina ovisi o zrelosti rajčice. Najviše ih ima u samoj ljusci. Vitamini nisu u plodu ravnomjerno raspoređeni. Osim ovih, u rajčici ima i vitamina K, B1, B6,B3, niacina, folne kiseline i biotina. Ima i limunske, jabučne te nešto jantarne kiseline. Pektina ima oko 1 %. oksalne kiseline je vrlo malo tako da praktički ne postoji mogućnost problema za one koji imaju probleme sa reumom i zapaljenjem zglobova ( giht).
Rajčica zbog kalija potiče izlučivanje suvišne vode iz tijela te se preporučuje reumatičarima i onima koji imaju giht, kamence u bubregu i mjehuru, ali i u žučnoj vrećici, te srčanim bolesnicima kojima je bolest praćena otocima.
Bogatstvo rajčice željezom i istodobno vitaminom C vrlo je vrijedno jer organizam može iskoristiti željezo samo uz prisutnost tog vitamina.
Veliki poznavalac ljekovitog bilja R. Willfort kaže da nema boljeg lijeka za liječenje nedostatka želučanog soka.
Iako rajčica nije priznata kao ljekovita biljka, vrlo povoljno djeluje u raznim bolestima. Tako, rajčica pospješuje izlučivanje vode iz organizma, snižava količinu ureje, dobro djeluje na srce i krvotok, snižava krvni tlak, regulira stolicu. Preporučuje se dijabetičarima jer potiče rad gušterače.
Rajčica je vrlo dobro sredstvo za pražnjenje crijeva, a što treba da imaju na umu oni koji pate od zatvora i hemoroida. Koristan je i za one koji imaju probleme sa cirkulacijom. Preporučuje se anemičnim osobama.
RAJČICA - VRSTE
Povijest:
Povijest i objašnjenja naziva: rajčica je u odnosu na druge povrtlarske kulture relativno kratko u ljudskoj ishrani – tek nešto više od 150 godina.
Malo je povrtnih biljaka tako brzo osvojile svijet kao rajčica. U Europi nije bila poznata sve do otkrića Amerike. Kada su je Španjolci u 15 stoljeću iz Perua (gdje su je tamošnja plemena već koristila u prehrani) prenijeli u Europu, Europljani je nisu prihvatili, vjerojatnono zbog neprijatnog mirisa listova i stabljike, a mnogi su je smatrali čak otrovnom. A u 19 stoljeću ustanovljeno je da su listovi i stabljika doista otrovni, ali plod "koji svojom bojom i oblikom podsjeća na zdrave, rumene obraze", ne samo da nije otrovna, nego je vrlo korisna i hranjiva namirnica. Nema puno plodova koji u sebi sadržavaju toliko puno vrijednih tvari kao rajčica.
Rajčica je pogrešno smatrana povrćem, a ustvari je voće čiji plodovi su zbog srcolikog oblika i crvene boje prozvani voćem ljubavi. Poput krumpira, kakaa i drugih kultura, donijeli su je kolonizatori iz novog svijeta u 16.st. Podrijetlo joj je u Peruu, a uzgojili su je Azteci u Meksiku. Pretpostavlja se da je najprije stigla u Sevilju, trgovački centar tog vremena.
(Dana 4. veljače 1887. Vrhovni je sud Sjedinjenih Američkih Država presudio: rajčica je povrće!!! Uvoznik nije oslobođen carine. Obrazloženje je glasilo: "jede se kao juha ili poslije juhe. S ribom, mesom kao bitan dio obroka, a ne kao voće koje se općenito jede kao desert".)
Rajčica se ubraja u najraširenije kulture, zahvaljujući ponajprije svojoj mnogostranoj upotrebi u svim kuhinjama svijeta. Troši se svježa, kao salata, kuhana ili konzervirana, a u posljednje vrijeme sve se više propagira njezina upotreba kao voće - bez začina i bilo kakva pripremanja, zelena – otrovna biljka je razlog što se čovjek kasno okuražio da proba ovu nadasve korisnu i hranjivu namirnicu.
U prošlosti se to objašnjavalo time što stoka nije htjela jesti stabljike rajčice, a crvena boja ploda je bila dodatni dokaz. Sudbina rajčice je slična sudbini krumpira koji je također zbog otrovnosti stabljike kasno stigao na trpeze. iako su ga španjolci donijeli u 15 stoljeću, tek u 19 stoljeću se počeo konzumirati.
U početku se rajčica jela zelena i to pečena, jer se zreli, crveni plod smatrao trulim i bacali su ga.
Astetska riječ "tomatl" znači jednostavno "punašno voće" i Španjolski osvajači su ju nazvali "tomate". Rajčica je, zajedno s kukuruzom, krumpirom, slatkim krumpirom i čili paprikom, uvezena u Španjolsku u ranom xvi. stoljeću, a uvezao ju je Kolumbo..
Rajčica je najvjerojatnije najprije stigla u Sevilju, glavni trgovački centar toga doba, a 1544. Talijanski botaničar i liječnik Mattioli nazvao je rajčicu "mala aurea", zlatna jabuka i kasnije, 1554. on spominje crvenu varijantu. Dodoens, danski travar, detaljno je opisao rajčicu i dao joj reputaciju afrodizijaka. To objašnjava ime "pomme d'amour" na Francuskom, "pomodoro" na Talijanskom i "love apple" na Engleskom jeziku.
Transformacija od biljke kao začina do glavnog sastojka u jelima došla je u 1700-tim. iz 1692. postoji recept za "tomato sauce, spanish-style". Iznenađujuće je koliko vrsta rajčica postoji: crna, grozdasta, narančasta, duguljasta sa žljebićima, rajčica s tigrastim uzorkom, crvenkastosmeđa, žuta-kisela, ovalnog oblika, rajčica žutog mesa, zelena sa zebrastim uzorkom, bijela trešnjasta…iako je prihvaćena tek prije dvije stotine godina, rajčica je danas najkonzumiranije povrće na svijetu. uzgaja se u svim zemljama i na svim geografskim širinama, a svjetska proizvodnja prelazi 70 milijuna tona godišnje.
Danas je poznato preko 600 sorti tog zdravog, crvenog povrća danas je rajčica jedna od najraširenijih povrtlarskih kultura. Plodovi rajčice mogu biti crvene, žute , narančaste, ružičaste ili bijele boje a isto tako i oblika od okruglog, plosnatog, oblika šljive ili kruške. Sitne, nalik ribizlu promjera su 1 cm, trešnjasti 2,5 cm dok su rebrasti i do 10 cm.
U kulinarsrvu:
Zahvaljujući zaista širokom spektru hranjivih i ljekovitih svojstava, izvanrednim kulinarskim osobinama, raznovrsnim mogućnostima primjene u pripremanju dnevnih obroka, nije nikakvo čudo što je rajčica osvojila svijet i što se moderna dijetna kuhinja ne može zamisliti bez rajčice u ovom ili onom obliku, osobito sirovom.
Troši se svježa, kao salata, kuhana ili konzervirana, a u posljednje vrijeme sve se više propagira njezina upotreba kao voća - bez začina i bilo kakva pripremanja.
RAJCICA - CVAT
Razmožavanje:
Sadnja, sjetva: rana rajčica u zaštićenu prostoru.
Može se ostvariti i u pojedinim područjima kopnene klime, ali uz veliki trošak ukupne energije.
Intenzivno korištenje zaštićena prostora:
Rajčica se u zaštićenu prostoru bez grijanja može proizvoditi kao rana proljetna i rana jesenska kultura. Za ove rokove uzgoja može se zaključiti da proizvodnja rajčice čini najisplativiju proizvodnju. važno je istaknuti da se zaštićeni prostor može vrlo intenzivno koristiti. naime, nakon uzgoja (berbe) salate, špinata, mladoga zelenog luka, sadi se i rana rajčica. kad završi posljednja berba ovog povrća, na red dolaze razne vrste uzgoja prijesadnica povrća, primjerice paprike, kupusnjača, te ponovno jesenski uzgoj rajčice.
Rokovi proizvodnje rajčice:
Rokovi proizvodnje rajčice mogu se točno predvidjeti, ako se dobro poznaju uvjeti rasta i duljina vegetacije, pri čemu valja znati:
- od nicanja biljčica do početka cvatnje prođe od 50 do 70 dana,
- puna cvatnja traje 5 - 6 dana,
- od pune cvatnje do početka zametanja plodova prođe 5 - 6, a od cvatnje do početka zriobe 40 - 50 dana,
- jače dozrijevanje plodova počinje za 4 - 6 dana.
Dakle, da bi počela berba prvih plodova rajčice od nicanja biljčica treba proći 90 - 125 dana.
RAJCICA - BALKONSKA
Uzgoj presadnica:
Presadnice rajčice za zimsku, ranu proljetnu i proljetnu proizvodnju uzgajaju se u toplim klijalištima - lijehama, ali i u stakleniku ili plasteniku, a za jesensku u zaštićenu prostoru uzgajaju se na vrlo dobro pripremljenim gredicama otvorena prostora, gdje tlo treba biti potpuno zdravo. Dakako, presadnice se mogu uzgajati i u lončićima kontejnera odgovarajuće veličine i punjeni odgovarajućim supstratom za ovakvu namjenu.
Osim u vrtu možemo ih uzgajati u stakleniku ali i u uzgojnim vrećama. Time će se izbjeći mnogobrojne bolesti koje ju napadaju iz zemlje.
Ako kod prvih mrazeva ima još lijepih no nezrelih plodova, možete je sa stabljikom i korijenom lagano iščupati i u zatvorenom prostoru objesiti naopako da plodovi dozriju.
Kakao izabrati kultivar:
Izbor kultivara ovisi o tipu, odnosno razdoblju proizvodnje. Za zimsku i ranu proljetnu proizvodnju rajčice preporučuju se rani kultivari s dobrom sposobnošću oprašivanja - oplodnje cvjetova i u nepovoljnim klimatskim uvjetima, posebice u oskudici svjetlosnih uvjeta. Kultivari trebaju biti vrlo rodni, okrugli, glatki, s vrlo kvalitetnom konstrukcijom unutarnjih mesnih sastavnica.
Biljke kao i plodovi trebaju biti otporni na napad gljivičnih bolesti (plamenjača (phytophthora infestans), koncentrična pjegavost (alternaria solani), pjegavost lista (septoria lycopersici), koje se redovito javljaju na ovoj kulturi.
Postoje kultivari rajčice koji se uzgajaju u zaštićenu prostoru, a mogu se nabaviti preko tvrtki koje se bave prometom povrćarskog sjemena. Za proizvodnju u zaštićenu prostoru mogu se preporučiti vrlo poznati kultivari: jeremy f1, iker f1, falcato f1 promisa f1 (visoki sadržaj likopena), kao i brojni ostali.
RAJCICA - CHERY
Rajčica kao cjepivo:
Genetski modificirana rajčica može sadržavati cjepivo protiv vrlo opasnih virusnih bolesti kao što su hepatitis B (hbv) i AIDS. Do sada još nije pronađeno uspješno cjepivo protiv AIDS-a, a protiv hepatitisa postoji, ali je preskupo za siromašne zemlje.
dr Rurik Salyaev, Siberian Institute, Irkutsk, Rusija zajedno sa suradnicima koristi bakteriju agrobacterium tumefaciens kao „nosioca“ sintetičke kombinacije HIV i HBA DNA fragmenata.
Potom ih usađuje u biljku rajčice koja proizvodi proteina koji pojedeni stvaraju antitijela protiv virusa kao oralno cjepivo protiv poliomijelitisa. Miševi hranjeni takvim rajčicama razvili su u velikoj količini spomenuta antitijela u krvi. Ukoliko se cjepivo na bazi rajčice pokaže uspješnim, moći će se proizvoditi i u obliku tableta. Rajčice nisu prvo povrće na kojem se pokušalo uzgojiti cjepivo. Prijašnja istraživanja koristila su krumpir u iste svrhe.
Pošto je bogata vitaminom C pomaže u sprečavanju napada astme, infekcija dišnih organa, suzenja očiju, i drugih alergijskih simptoma.
Zahvaljujući zaista širokom spektru hranjivih i ljekovitih svojstava, izvanrednim kulinarskim osobinama, raznovrsnim mogućnostima primjene u pripremanju dnevnih obroka, nije nikakvo čudo što je rajčica osvojila svijet i što se moderna dijetna kuhinja ne može zamisliti bez rajčice u ovom ili onom obliku, osobito sirovom.
Kad se rajčica sa češnjakom i peršinom pirja na ulju, zalije vodom i na tihoj vatri ukuha na polovicu, procijedi, pa u toj vodi skuha riža, uspješno liječi visoki krvni tlak. 8 dana u mjesecu, uzimati po dvije žlice dnevno.
Pa napraviti pauzu do slijedečeg mjeseca, a kad potrošite svu količinu, napravite pauzu do slijedeće godine.
Umakom od rajčice potiv sunca
U ovo vrijeme kada vam je bilo kakva zaštita protiv sunčevih zraka potrebna dobro je znati da osim raznih zaštitnih krema koje se nude i način prehrane pomaže od štetnih zraka. Umak od rajčice siguran je izbor.
Kuhana rajčica odličan je izvor velike količine antioksidanta likopena koji djelotvorno štite kožu od opeklina, jednako će pomoći sok ili juha od rajčice, dok je umak od rajčice najbolje kombinirati s maslinovim uljem, koje pomaže u apsorpciji antioksidanta.
Njemački znanstvenici ovo otkriće potkrijepili su i dokazima. Jedanaest volontera je naime 10 tjedana svaki dan jelo dvije do tri žlice umaka od rajčice pomiješane s maslinovim uljem. Njihova osjetljivost na sunčevo zračenje smanjilo se za 32 posto u odnosu na početnu otpornost.
Wilhelm Stahl profesor biokemije sa sveučilišta Heinrich Heine u Dusseldorfu koji je vodio ovo istraživanje naglasio je da iako ovakva zaštita odgovara faktoru 2 ili 3, ona traje cijeli dan nakon uzimanja, prekriva cijelo tijelo te štiti od kumulativnog efekta neopreznog izlaganja suncu. (objavljeno u 14:00; 17. lipnja 2007 / ns)
RAJCICA
Priprema:
2 kg svježeg lišća rajčice sitno isjeckati i preliti sa 10 litara 7 % rastvora alkohola i poklopljeno ostaviti da stoji 3 dana. U međuvremenu češće promiješati i nakon toga procijediti.
Prije upotrebe ekstrakt pomiješati s vodom u omjeru 1:1. tim se radi zaštite prskati povrće a naročito krumpir kada ga napada zlatica. Isto se može koristiti i za prskanje kupusnjača na ovaj način: 2 šake svježih listova rajčice se izgnječe i potope u 2 litre vode, ostavi da stoji 3 sata, procijedi i upotrijebi za prskanje.
Kad se sadnice rajčice stave na prozore, u sobu ne dolaze muhe.
Pire od rajčice:
Veću količinu posve zrelih rajčica: na 1 kilu dobivene kaše doda se 1 žličice soli, malo konzervansa i ulje. Opranim rajčicama odrezati peteljke, razrezati ih napola i staviti kuhati. Neprekidno miješati. Kad nastane gusta jednolična kaša, propasirati, posoliti i kuhati dalje – po želji gušće ili rjeđe. Još kipuće uliti u zagrijane boce, svaku zavezati i staviti među jastuke da stoje na toplome dok se do kraja ne ohlade.
Ako rajčice stavite u boce s širokim grlom, na vrh ulijte ulje.
RAJCICA - SOK
Napomena:
Biljka rajčice je otrovna, njena otrovnost proizlazi od alkaloida solanina, ali rajčica sadrži i jedan fitonocid – biljni antibiotik. To je tomanin koji djeluje kao bakteriostatik, fungicid i insekticid zbog čega biljka ima veliki farmakodinamski i biološki značaj. Najviše tomanina ima u lišću rajčice, zbog čega se od njega priprema u fitofarmaciji jeftin i svakome pristupačan paraziticid.
